Primjer vjenčanice iz 1830. godine

Primjer vjenčanice iz 1830. godine

Boja vjenčanice u većini slučajeva kod nas nije sporna – bijela, ali zanimljivo je znati da to nije (bio) jedini izbor. Pogotovo kada se odmaknemo od zapadno-europskog i njemu pridruženog kulturnoga kruga. Isto tako čak i u našem zapadno-europski orijentiranom kulturnom krugu i u zapadnoj Europi, u Americi, bijela nije oduvijek bila prvi izbor. Nekada davno je plava bila simbol čistoće, a ne bijela. Bijela je dobila masovnu popularnost navodno tek od 1840. godine, nakon vjenčanja britanske kraljice Viktorije i Alberta. Osim snježnobijele boje, u bijelo se ubrajaju i bež, boja bisera, boja bjelokosti i sve njihove nijanse. Bijela je bila simbol čistoće srca, a ne neokaljanosti djevičanstva, kako se kasnije pridodalo. I danas žene i u drugim i trećim brakovima nose bijelu vjenčanu opravu, simbolizam djevičanstva izgubio je svoj značaj i svoju realnost u suvremenom društvu, pa čak i kada se radi o prvome braku.

Lijepa vjenčanica iz 1837. godine

Jedna snježnobijela vjenčanica iz 1865. godine

Ovakve vjenčanice su i u 19. stoljeću bile skupe i svaka žena nije bila u mogućnosti priuštiti si takvu raskošnu haljinu. Danas smo u hiper-potrošačkom i frustriranom društvu spremni ući i u dugove kako bismo svoj socijalni i materijalni status prikazali boljim nego što to možda uistinu jest. Nekada su žene jednostavno oblačile svoju najbolju haljinu, neovisno o boji.

Bračni par, slika oko 1880. godine

Na ovoj slici vidi se nevjesta u haljini nejasne, ali ne-bijele boje, s pridodanom čipkom kao svečanim elementom, koliko joj je to materijalno stanje dopuštalo.
Nije sramota obući se skromno za vjenčanje. Kao i kod drugih vanjskih znakova, obilježja i simbola, najbitnija je od svega unutarnja čistoća i ljubav o kojoj se na kraju krajeva i radi, a ne haljina.

Prije viktorijanskog razdoblja, u zapadno-europskom kulturnom krugu nevjesta je nosila na vjenčanju sve moguće boje osim crne, koja je bila poistovjećivana sa korotom i crvene koja je bila povezivana sa prostitucijom.

Zanimljivo je kako upravo crvena boja u Kini, primjerice tradicionalno označava boju sreće i mnoge vjenčanice u Kini su upravo crvene boje.

Isto tako, u Indiji, u sjevernim dijelovima Indije, crvena je također tradicionalna boja vjenčanice i simbolizira sreću. U Indiji se koristi i zelena boja, koja simbolizira plodnost. U južnoj Indiji nosi se bijela i boja bjelokosti.

Primjer suvremenog vjenčanog indijskog sarija

Mnoge žene iz azijskih zemalja odustaju od tradicije i nose druge boje, uključujući i bijelu na svom vjenčanju.

U Africi također susrećemo šarenilo običaja i tradicija. Neki su se oduprijeli utjecaju zapadno-europske culture – poput Nilota, skupine plemena u Keniji koji u skladu sa klimom i svojim načinom života i kulturom žive, mi bismo rekli, oskudno odjeveni, pa se tako i vjenčavaju.

Skupina mladih djevojaka iz plemena Turkana, dio grupe plemena nazvane Niloti, sa specifičnim ogrlicama.

U Gani, primjerice tradicionalno se koriste tri boje – crvena, zlatna i zelena. U dizajnu tradicionalno ručno tkane ‘kente’ tkanine te boje se isprepliću i odražavaju pripadnost Africi i odanost ideji oslobođenja Afrikanaca dijelm svijeta. Crvena pri tome simbolizira krv prolivenu u borbi za slobodu, zlatna bogatstvo ruda a zelena biljno bogatstvo domovine Afrike. žena na tradicionalnom vjenčanju nosi ukras na glavi (gele), umotana je u haljinu (iro), nosi šal (iborum) i ležernu bluzu od iste tkanine kakva je i haljina (buba).

Žena obučena tkaninom Kente

Tags:

Jedna reakcija to “Boja vjenčanice kroz povijest”

  1. maja Kaze:

    dajte ljudi neku normalnu vjencanicu ove su ocajne aj sretno pozdrav.

Ma ajd ostavi neki komentar...